Svetkovina slave predstavlja jedan od najstarijih narodnih običaja na ovim prostorima i ima poseban značaj za srpski narod, kao proslava zaštitnika doma i porodice. Upravo kod Srba ova tradicija je najduže očuvana među Slovenima i uspešno je prenesena kroz hrišćanstvo do današnjih dana.
Istorijski posmatrano, slava predstavlja hristijanizovani oblik starog slovenskog praznika koji je bio posvećen mitskim precima porodice. Izvorište ove tradicije leži u kultu predaka, što je jedan od najvažnijih običaja starih Slovena. Sloveni, a naročito Srbi, negovali su duboku povezanost sa precima, te je proslavljanje slave učvršćivalo vezu sa sopstvenim poreklom i čuvalo kulturno nasleđe porodice.
Praksa pripreme koljiva za slavu takođe ukazuje na vezu sa kultom mrtvih, jer se koljivo koristi kao simbol u mnogim obredima posvećenim preminulima. Kao što su običaji nalagali obeležavanje različitih dana posle smrti pokojnika, tako je i na dan slave prinošenje hrane i žita služilo kao simbolična žrtva preminulim precima, što se zadržalo do danas kroz bogatu slavsku trpezu, obredni kolač i slavski žito.
Slave kroz istoriju
Najstariji pisani trag o slavi na ovim prostorima potiče iz 1018. godine. Postoji teorija da su Srbi, prilikom pokrštavanja u 9. veku, za dan krštenja ili dan svetitelja zaštitnika uzimali praznik svoga plemena ili svog novog zaštitnika. Sveti Sava je u 13. veku uspeo da prilagodi paganske običaje hrišćanstvu, mudro odlučivši da ih ne ukida, već da im da hrišćanski smisao i simboliku.
Sveti Sava je, pritom, zabranio slavlje sa krvnim žrtvama u crkvama i usmerio da se svetkovanje slave odvija u domaćem okruženju, dok je u crkvi vršena služba u čast svetitelja. Na taj način slava je postala deo hrišćansko-pravoslavne tradicije Srba.
Slava danas
Oblikovanje današnje slave završeno je u 19. veku, kada je mitropolit Mihailo 1862. godine formirao osnovne obrede koje prepoznajemo danas. U savremeno doba, pored porodičnih slava, proslavljaju se i crkvene, seoske, gradske, slave udruženja i organizacija, pa čak i stranačke ili zanatlijske slave.
Kroz istoriju i hrišćanstvo kod Srba, slava je opstala kao autentičan dokaz porekla i prisustva paganskih korena, od kojih se samo obredna forma menjala, dok je suština ostala ista.
