Problem sa transfuzijom mogao bi uskoro da bude rešen. Naučnici su naime na korak da otkriju i patentiraju da svaka krva grupa odgovara svima.

„Umesto da sami radimo posao i sintetišemo veštačke enzime, postavili smo pitanje: Šta liči na površinu crvenih ćelija? Sluz u našim crevima. Dakle, jednostavno smo pozajmili enzime od bakterija koje normalno metabolišu sluzi, a zatim ih primenio na crvena zrnca”, rekao je dr Martin Olson, profesor hematologije i transfuzijske medicine na Univerzitetu Lund u Švedskoj.

Dobijanje pogrešne vrste transfuzije krvi može dovesti do fatalne imunološke reakcije. To je zato što će imuni sistem prepoznati i pokrenuti napad na strane molekule šećera – ili antigene – koji vire iz eritrocita. Antigeni A u krvi tipa A se ne mešaju sa antigenima B u krvi tipa B. Tip O, univerzalna krv davaoca, nema ovi antigeni, zbog čega se može transfuzirati ljudima sa bilo kojom krvnom grupom. Decenijama naučnici pokušavaju da koriste enzime da odseče antigene u krvi tipa A i B. Počevši od korišćenja enzima iz neprženih zrna kafe za pretvaranje krvi tipa B u grupu O 1980-ih, naučnici su od tada pronašli brže i bolje enzime koji rade i u krvi tipa A i B. Nakon uklanjanja ovih eritrocita od poznatih antigena, krv tipa A i B izgledaju molekularno kao krv tipa O. Ali, kada se ova tretirana krv pomeša sa krvnom plazmom tipa O – vodenim delom krvi, ova druga pozitivno reaguje sa prvom, signalizirajući nekompatibilnost.
„Nije ostalo ni A ni B. Kako mogu biti nespojivi kada bi, po svim knjigama, trebalo da budu kompatibilni?” rekao je Olson.
Ispostavilo se da su naučnici samo trebali bolje da pogledaju. Kada su to uradili, otkrili su da tipovi A i B bez ovih dobro poznatih antigena još uvek sadrže dugačke lance molekula šećera, zvane ekstenzije, što je takođe dovelo do nekompatibilnosti. U novoj studiji, Olsson i kolege su pokazali da uklanjanje antigena i ekstenzija iz krvi tipa A i B čini je kompatibilnijom sa krvlju tipa O. Grupa je koristila koktel enzima iz vrste bakterije u ljudskom crevu koja razlaže ove dugačke lance šećera u sluzi koja oblaže creva.

Kada su naučnici uklonili originalne antigene u krvi tipa B i testirali ih u laboratoriji sa plazmom tipa O, oko 80 odsto plazme B donora bilo je kompatibilno sa plazmom tipa O. Ovo je poraslo na oko 91 do 96 odsto kada je proširenje takođe uklonjeno, što sugeriše da su ekstenzije možda doprinele početnoj nekompatibilnosti.
Rezultati nisu tako jednostavni za krv tipa A, sa samo 20 odsto davalaca A u početku nije izazvalo reakciju. To se povećalo na oko 50 odsto nakon što su ekstenzije uklonjene. Čini se da je tip A više „b johemijski komplikovano“ od tipa B, rekao je dr Stiven Spitalnik, kodirektor Laboratorije za transfuzijsku biologiju na Univerzitetu Kolumbija, tako da će naučnici morati da revidiraju svoj koktel enzima da bi tamo radili čistiji posao. Iako će biti potrebno još mnogo posla pre nego što ova metoda bude dovoljno bezbedna da se koristi u pravim transfuzijama krvi, to je prvi korak.
„U toku je potraga za magičnim enzimom ili magičnim koktelom enzima, i ovo se veoma približilo“, rekao je Spitalnik. Sada treba dokazati da je ovo bezbedno i da crvena krvna zrnca normalno opstaju u cirkulaciji“, dodao je.