Prvi stanovnici Petrovaradinskog šanca bili su trgovci i zanatlije koji su opsluživali vojnu posadu na Petrovaradinskoj tvrđavi. Prema podacima iz 1772. godine, među 8.392 stanovnika Novog Sada, više od 1.000 njih bili su zanatlije – ćurčije, kovači, bačvari, opančari i mnogi drugi. Svi oni bili su organizovani u cehove, koji su se brinuli o interesima zanatlija do njihovog ukidanja 1872. godine, kada su formirane zanatske zadruge.
Pinteri – bačvari starih vremena
Bačvari, ili kako ih još nazivaju pinteri, bavili su se pravljenjem buradi i kaca od drveta, namenjenih za čuvanje tečnosti. Ovaj zanat datira još iz 1702. godine, a prvi pinteri bili su doseljeni Nemci. Međutim, uprkos blizini Fruške gore i vinograda, Srbi su retko birali ovaj zanat.
Petar Vuković bio je jedan od retkih Srba pintera, a već sa 26 godina postao je bačvarski majstor. S vremenom, sve više Srba se opredeljuje za ovaj zanat, a njihova zaštitnička slava bila je sveti apostol Toma. Prema popisu iz 1924. godine, u Novom Sadu je bilo 12 bačvara, većinom Nemaca, ali pred Drugi svetski rat, broj bačvara značajno opada, ostala su svega dvojica.
Industrija potisnula zanatstvo
Razvoj industrije doneo je drastične promene. Broj zanatlija opada, dok broj stanovnika Novog Sada raste. U 18. veku, na svakih 20 stanovnika dolazila je jedna zanatska radnja, dok je do 1941. godine na 452 Novosađanina dolazila jedna zanatska radnja. U godišnjacima iz 1953. i 1956. godine jasno je zabeleženo da su bačvari u to vreme bili samo Nemci i Mađari. Njihove radionice nalazile su se u različitim delovima grada, poput Ulice Branimira Ćosića i Tekelijine ulice.

Zaboravljene mutne radnje
Zanati nisu uvek bili idealno vođeni, a istorijski dokumenti svedoče o tome. Jedan zapis iz 1847. godine govori o šegrtu Karlu Mesingeru, koji je optužen za krađu i pronađen u gostionici u Novom Sadu. Takođe, 1854. godine, kelner Miloš Radaković, uz pomoć brata bačvara, lažno se predstavio kao šegrt kako bi izbegao vojnu obavezu.
Ovi zapisi iz Istorijskog arhiva Grada Novog Sada otkrivaju intrigantne priče o pinterima i njihovim poslovima, često zaboravljene u savremenom društvu.