Od početka godine, Srbija je izdala oko 25.000 radnih dozvola strancima, što ukazuje na rastući trend dovođenja radne snage iz inostranstva. Istovremeno, na tržištu rada beležimo situaciju u kojoj preko 350.000 ljudi čeka na zaposlenje, dok je broj slobodnih radnih mesta nešto manji od 110.000. Postavlja se ključno pitanje: Zašto među domaćim radnicima nema dovoljno kvalifikovane radne snage i kako možemo zaštititi i poboljšati stanje na tržištu rada?
POTRAŽNJA ZA GRAĐEVINSKIM I MEDICINSKIM KADROVIMA
Milan Bosnić, direktor Nacionalne službe za zapošljavanje (NSZ), ističe da postoji konstantna potreba za građevinskim radnicima, kao što su stolari, tesari, i operateri na CNC mašinama. Takođe, velika je potražnja za doktorima, inženjerima, i drugim visokokvalifikovanim radnicima. Međutim, paradoksalno je što, uprkos visokoj stopi nezaposlenosti, određene pozicije ostaju nepopunjene, što dovodi do potrebe za angažovanjem stranih radnika.
Bosnić je naveo konkretan primer medicinskih sestara, kojih u pojedinim delovima zemlje ima na birou, dok u drugim delovima postoji kronični manjak ovog kadra. To ukazuje na neravnomernu distribuciju radne snage, što otežava popunjavanje radnih mesta unutar zemlje.
ODLASCI U INOSTRANSTVO I NISKE PLATE
Dragan Todorović, predsednik Saveza samostalnih sindikata Beograda, ukazuje na problem niskih plata kao ključni faktor zašto domaći radnici napuštaju zemlju. Mnogi odlaze u inostranstvo da rade iste poslove za mnogo veće plate, dok domaći poslodavci i dalje pokušavaju da pronađu radnike za minimalne plate od 47.000 dinara. To je dovelo do povećanog dovođenja radne snage iz zemalja poput Indije i Bangladeša, gde su prosečne plate značajno niže.
DISBALANS IZMEĐU OBRAZOVNOG SISTEMA I TRŽIŠTA RADA
Jedan od osnovnih problema leži u tome što obrazovni sistem ne prati potrebe tržišta rada. Kako navodi Jelena Jevtović iz Unije poslodavaca Srbije, postoje škole za zanimanja koja više ne postoje na tržištu, što stvara disbalans između ponude i potražnje radne snage. Rešenje ovog problema vidi se u boljoj sinhronizaciji obrazovnog sistema sa realnim potrebama privrede.
Problem nedostatka kvalifikovane radne snage u Srbiji zahteva sveobuhvatan pristup. Neophodna je bolja povezanost između obrazovnog sistema, tržišta rada i privrede. U suprotnom, rastući trend izdavanja radnih dozvola za strance može postati pravilo, dok domaća radna snaga ostaje neiskorišćena.