Danas Srpska pravoslavna crkva i vernici obeležavaju dan Prepodobne Teodore, žene koja je postala svetica uprkos teškim gresima iz svoje prošlosti. Njena priča o pokajanju i duhovnoj snazi ostaje inspiracija i vekovima nakon njene smrti.
Put preljube i pokajanja
Teodora je živela u 5. veku pre nove ere u Aleksandriji. Pod uticajem jedne vračare, prevarila je svog muža, ali savest ju je ubrzo počela progoniti. U želji da se iskupi za greh, Teodora je učinila radikalan korak – ošišala je kosu, obukla mušku odeću i pod imenom Teodor otišla u muški manastir Oktodekat.
Njena posvećenost postu, bdenju i pokajanju zadivila je bratiju u manastiru, a niko nije sumnjao da je Teodor zapravo žena. Iako je bila oklevetana od bludne device da je s njom zatrudnela, Teodora se nije branila. Smatrala je tu laž Božjom kaznom za svoje prošle grehe. Izgnana iz manastira, provela je sedam godina u šumi i pustinji, negujući dete te žene.

Borba sa iskušenjima
Teodora je bila izložena mnogim đavoljim iskušenjima, ali ih je pobedila svojom verom i snagom. Nije prihvatala pomoć koju su joj nudili prividni ljudi – jedan vojnik joj je nudio hranu, a njen muž pokušavao da je vrati, ali sve su to bili prividni đavolski trikovi. Teodora se molila i svaki put kada bi se prekrstila, prividi bi nestali kao dim.
Nakon sedam godina patnje, iguman manastira ju je ponovo primio, ne znajući njen pravi identitet. U manastiru je provela još dve godine pre nego što se upokojila. Tek tada su monasi otkrili da je Teodor zapravo bila žena. Igumanu se javio anđeo, koji mu je objasnio sve detalje njenog života i pokajanja. Na njenoj sahrani pojavio se i njen muž, koji je ostao u manastiru do svoje smrti.
Čudotvorna snaga Teodore
Prepodobna Teodora je bila poznata po svojoj duhovnoj snazi. Krotila je zveri, isceljivala bolesti i vraćala vodu suvim bunarima. Njen primer pokajanja, strpljenja i posvećenosti Bogu učinili su je svetiteljkom, a njen život postao je simbol istinskog pokajanja.
Teodora se upokojila 490. godine, nakon što je devet godina provela kajući se za samo jedan greh.
Narodni običaji
Prema običajima vezanim za ovaj dan, muškarci bi trebalo da pronađu snagu da oproste grehe svojim ženama, kao što je to učinio muž prepodobne Teodore. Ovaj gest oproštaja simbolizuje snagu ljubavi i vere, koju je Teodora celog života nosila u sebi.